TEXT 41

STIH 41

Devanagari

व्यवसायात्मिका बुद्धिरेकेह कुरूनन्दन ।
बहुशाखा ह्यनन्ताश्च बुद्धयोऽव्यवसायिनाम् ॥ ४१ ॥

Text

Tekst

vyavasāyātmikā buddhir
ekeha kuru-nandana
bahu-śākhā hy anantāś ca
buddhayo ’vyavasāyinām

Synonyms

vyavasāya-ātmikā — resolute in Kṛṣṇa consciousness; buddhiḥ — intelligence; ekā — only one; iha — in this world; kuru-nandana — O beloved child of the Kurus; bahu-śākhāḥ — having various branches; hi — indeed; anantāḥ — unlimited; ca — also; buddhayaḥ — intelligence; avyavasāyinām — of those who are not in Kṛṣṇa consciousness.

vyavasāya-ātmikā – odlučni u svjesnosti Kṛṣṇe; buddhiḥ – inteligencija; ekā – samo jedna; iha – na ovom svijetu; kuru-nandana – o voljeni sine Kurua; bahu-śākhāḥ – na razne grane; hi – doista; anantāḥ – bezbroj; ca – također; buddhayaḥ – inteligencija; avyavasāyinām – onih koji nisu svjesni Kṛṣṇe.

Translation

Those who are on this path are resolute in purpose, and their aim is one. O beloved child of the Kurus, the intelligence of those who are irresolute is many-branched.

Sljedbenici ovoga puta odlučni su u svojoj namjeri i imaju samo jedan cilj. O voljeni sine Kurua, inteligencija je neodlučnih razgranata.

Purport

A strong faith that by Kṛṣṇa consciousness one will be elevated to the highest perfection of life is called vyavasāyātmikā intelligence. The Caitanya-caritāmṛta (Madhya 22.62) states:

SMISAO: Čvrsta vjera da svjesnost Kṛṣṇe može uzdignuti živo biće do najvišeg savršenstva života naziva se inteligencijom vyavasāyātmikā. U Caitanya-caritāmṛti (Madhya 22.62) rečeno je:

‘śraddhā’-śabde – viśvāsa kahe sudṛḍha niścaya
kṛṣṇe bhakti kaile sarva-karma kṛta haya

Faith means unflinching trust in something sublime. When one is engaged in the duties of Kṛṣṇa consciousness, he need not act in relationship to the material world with obligations to family traditions, humanity or nationality. Fruitive activities are the engagements of one’s reactions from past good or bad deeds. When one is awake in Kṛṣṇa consciousness, he need no longer endeavor for good results in his activities. When one is situated in Kṛṣṇa consciousness, all activities are on the absolute plane, for they are no longer subject to dualities like good and bad. The highest perfection of Kṛṣṇa consciousness is renunciation of the material conception of life. This state is automatically achieved by progressive Kṛṣṇa consciousness.

Vjera je nepokolebljivo pouzdanje u nešto uzvišeno. Kad netko obavlja dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, ne mora u materijalnom svijetu ispunjavati obveze prema obiteljskoj tradiciji, čovječanstvu ili narodu. Plodonosne su djelatnosti posljedice dobrih ili loših djela počinjenih u prošlosti. Osoba svjesna Kṛṣṇe ne treba više nastojati da stekne dobre rezultate svojim djelatnostima. Kada je utemeljena u svjesnosti Kṛṣṇe, sve su djelatnosti na apsolutnoj razini, jer više ne podliježu dvostranostima poput dobra i zla. Najviše savršenstvo svjesnosti Kṛṣṇe predstavlja odricanje od materijalnog shvaćanja života. Taj se stadij automatski dostiže napredovanjem u svjesnosti Kṛṣṇe.

The resolute purpose of a person in Kṛṣṇa consciousness is based on knowledge. Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā su-durlabhaḥ: a person in Kṛṣṇa consciousness is the rare good soul who knows perfectly that Vāsudeva, or Kṛṣṇa, is the root of all manifested causes. As by watering the root of a tree one automatically distributes water to the leaves and branches, so by acting in Kṛṣṇa consciousness one can render the highest service to everyone – namely self, family, society, country, humanity, etc. If Kṛṣṇa is satisfied by one’s actions, then everyone will be satisfied.

Odlučna namjera osobe svjesne Kṛṣṇe temelji se na znanju. Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā su-durlabhaḥ: osoba svjesna Kṛṣṇe rijetka je dobra duša koja savršeno dobro zna da je Vāsudeva, Kṛṣṇa, korijen svih očitovanih uzroka. Kao što zalijevanjem korijena drveta dajemo vodu lišću i granama, tako djelujući u svjesnosti Kṛṣṇe možemo učiniti najveću službu za svakoga – za sebe, obitelj, društvo, zemlju i čovječanstvo. Ako je Kṛṣṇa zadovoljan našim djelatnostima, onda će svi biti zadovoljni.

Service in Kṛṣṇa consciousness is, however, best practiced under the able guidance of a spiritual master who is a bona fide representative of Kṛṣṇa, who knows the nature of the student and who can guide him to act in Kṛṣṇa consciousness. As such, to be well versed in Kṛṣṇa consciousness one has to act firmly and obey the representative of Kṛṣṇa, and one should accept the instruction of the bona fide spiritual master as one’s mission in life. Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura instructs us, in his famous prayers for the spiritual master, as follows:

U svjesnosti Kṛṣṇe možemo najbolje služiti pod sposobnim vodstvom duhovnog učitelja, Kṛṣṇina vjerodostojnog predstavnika, koji poznaje prirodu učenika i koji ga može poučiti kako treba djelovati u svjesnosti Kṛṣṇe. Stoga, da bismo postali napredni u svjesnosti Kṛṣṇe, moramo djelovati odlučno i slušati Kṛṣṇina predstavnika, prihvaćajući upute vjerodostojna duhovnog učitelja kao misiju svoga života. U svojim glasovitim molitvama posvećenim duhovnom učitelju, Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura nas poučava:

yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatiḥ kuto ’pi
dhyāyan stuvaṁs tasya yaśas tri-sandhyaṁ
vande guroḥ śrī-caraṇāravindam

“By satisfaction of the spiritual master, the Supreme Personality of Godhead becomes satisfied. And by not satisfying the spiritual master, there is no chance of being promoted to the plane of Kṛṣṇa consciousness. I should, therefore, meditate and pray for his mercy three times a day, and offer my respectful obeisances unto him, my spiritual master.”

„Zadovoljavajući duhovnog učitelja osoba zadovoljava Svevišnju Božansku Osobu. Ako ne zadovolji duhovnog učitelja, ne može se uzdignuti na razinu svjesnosti Kṛṣṇe. Zato treba meditirati i moliti se tri puta dnevno za milost duhovnog učitelja, odajući mu svoje ponizno poštovanje."

The whole process, however, depends on perfect knowledge of the soul beyond the conception of the body – not theoretically but practically, when there is no longer a chance for sense gratification manifested in fruitive activities. One who is not firmly fixed in mind is diverted by various types of fruitive acts.

Čitav proces ovisi o savršenom, ne teorijskom već praktičnom, znanju o duši transcendentalnoj prema tjelesnom shvaćanju – kada više nema mogućnosti za zadovoljavanje osjetila koje se očituje u plodonosnim djelatnostima. Onaj tko nije usredotočio svoj um na Svevišnjega biva zaveden raznim vrstama plodonosnih djelatnosti.