Skip to main content
Library » Bhagavad-gītā As It Is » Chapter Two

TEXT 40

STIH 40

Devanagari

Devanagari

नेहाभिक्रमनाशोऽस्ति प्रत्यवायो न विद्यते ।
स्वल्पमप्यस्य धर्मस्य त्रायते महतो भयात् ॥ ४० ॥

Text

Tekst

nehābhikrama-nāśo ’sti
pratyavāyo na vidyate
sv-alpam apy asya dharmasya
trāyate mahato bhayāt
nehābhikrama-nāśo ’sti
pratyavāyo na vidyate
sv-alpam apy asya dharmasya
trāyate mahato bhayāt

Synonyms

Synonyms

na — there is not; iha — in this yoga; abhikrama — in endeavoring; nāśaḥ — loss; asti — there is; pratyavāyaḥ — diminution; na — never; vidyate — there is; su-alpam — a little; api — although; asya — of this; dharmasya — occupation; trāyate — releases; mahataḥ — from very great; bhayāt — danger.

na – nema; iha – u ovoj yogi; abhikrama – u nastojanju; nāśaḥ – gubitka; asti – ima; pratyavāyaḥ – opadanja; na – nikad; vidyate – ima; su-alpam – malo; api – iako; asya – ovog; dharmasya – zanimanja; trāyate – oslobađa; mahataḥ – velike; bhayāt – opasnosti.

Translation

Translation

In this endeavor there is no loss or diminution, and a little advancement on this path can protect one from the most dangerous type of fear.

U takvu nastojanju nema gubitka ili opadanja. Čak i mali napredak na tom putu može zaštititi osobu od najveće opasnosti.

Purport

Purport

Activity in Kṛṣṇa consciousness, or acting for the benefit of Kṛṣṇa without expectation of sense gratification, is the highest transcendental quality of work. Even a small beginning of such activity finds no impediment, nor can that small beginning be lost at any stage. Any work begun on the material plane has to be completed, otherwise the whole attempt becomes a failure. But any work begun in Kṛṣṇa consciousness has a permanent effect, even though not finished. The performer of such work is therefore not at a loss even if his work in Kṛṣṇa consciousness is incomplete. One percent done in Kṛṣṇa consciousness bears permanent results, so that the next beginning is from the point of two percent, whereas in material activity without a hundred percent success there is no profit. Ajāmila performed his duty in some percentage of Kṛṣṇa consciousness, but the result he enjoyed at the end was a hundred percent, by the grace of the Lord. There is a nice verse in this connection in Śrīmad-Bhāgavatam (1.5.17):

SMISAO: Djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe, ili djelovanje za Kṛṣṇino dobro, bez očekivanja osjetilnog zadovoljstva, najuzvišeniji je transcendentalni način djelovanja. Čak ni mali napor na tom putu neće biti osujećen niti će ikada biti izgubljen. Svaki posao započet na materijalnoj razini mora se dovršiti, inače čitav pokušaj predstavlja neuspjeh, ali djelatnosti izvršene u svjesnosti Kṛṣṇe imaju vječan učinak, čak i kada nisu dovršene. Onaj tko tako djeluje ništa ne gubi, čak ni ako ne dovrši svoj rad u svjesnosti Kṛṣṇe. Jedan posto napretka u svjesnosti Kṛṣṇe donosi vječne rezultate, tako da osoba sljedeći put nastavlja napredovati od stupnja koji je ranije dostigla, dok materijalna djelatnost, ako nije sto posto uspješna, ne donosi nikakvu korist. Ajāmila je izvršio svoju dužnost s određenim postotkom svjesnosti Kṛṣṇe, ali je na kraju Gospodinovom milošću uživao u stopostotnom rezultatu. U vezi s tim, u Śrīmad-Bhāgavatamu (1.5.17) nalazimo lijep stih:

tyaktvā sva-dharmaṁ caraṇāmbujaṁ harer
bhajann apakvo ’tha patet tato yadi
yatra kva vābhadram abhūd amuṣya kiṁ
ko vārtha āpto ’bhajatāṁ sva-dharmataḥ
tyaktvā sva-dharmaṁ caraṇāmbujaṁ harer
bhajann apakvo ’tha patet tato yadi
yatra kva vābhadram abhūd amuṣya kiṁ
ko vārtha āpto ’bhajatāṁ sva-dharmataḥ

“If someone gives up his occupational duties and works in Kṛṣṇa consciousness and then falls down on account of not completing his work, what loss is there on his part? And what can one gain if one performs his material activities perfectly?” Or, as the Christians say, “What profiteth a man if he gain the whole world yet suffer the loss of his eternal soul?”

„Ako netko ostavi svoje zanimanje da bi se posvetio svjesnosti Kṛṣṇe i potom, zbog nezrelosti, padne, što time gubi? S druge strane, što može dobiti ako savršeno izvršava svoje materijalne djelatnosti?" Ili, kao što kršćani kažu: „Što dobiva čovjek ako stekne cio svijet, a izgubi svoju vječnu dušu?"

Material activities and their results end with the body. But work in Kṛṣṇa consciousness carries a person again to Kṛṣṇa consciousness, even after the loss of the body. At least one is sure to have a chance in the next life of being born again as a human being, either in the family of a great cultured brāhmaṇa or in a rich aristocratic family that will give one a further chance for elevation. That is the unique quality of work done in Kṛṣṇa consciousness.

Materijalne djelatnosti i njihovi rezultati okončavaju se smrću tijela, ali djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe ponovno dovodi osobu do svjesnosti Kṛṣṇe, čak i nakon gubitka tijela. U najmanju ruku dobit će priliku da se u sljedećem životu rodi kao ljudsko biće, u obitelji obrazovanih brāhmaṇa ili u bogatoj plemićkoj obitelji. To će joj pružiti novu priliku za napredovanje. To je jedinstvena priroda djelovanja u svjesnosti Kṛṣṇe.