Skip to main content
Library » Bhagavad-gītā As It Is » Chapter Eight

TEXT 5

STIH 5

Devanagari

Devanagari

अन्तकाले च मामेव स्मरन्मुक्त्वा कलेवरम् ।
य: प्रयाति स मद्भ‍ावं याति नास्त्यत्र संशय: ॥ ५ ॥

Text

Tekst

anta-kāle ca mām eva
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ
anta-kāle ca mām eva
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ

Synonyms

Synonyms

anta-kāle — at the end of life; ca — also; mām — Me; eva — certainly; smaran — remembering; muktvā — quitting; kalevaram — the body; yaḥ — he who; prayāti — goes; saḥ — he; mat-bhāvam — My nature; yāti — achieves; na — not; asti — there is; atra — here; saṁśayaḥ — doubt.

anta-kāle – na kraju života; ca – također; mām – Mene; eva – zacijelo; smaran – sjećajući se; muktvā – napuštajući; kalevaram – tijelo; yaḥ – onaj tko; prayāti – odlazi; saḥ – on; mat-bhāvam – Moju prirodu; yāti – dostiže; na – ne; asti – ima; atra – u to; saṁśayaḥ – sumnje.

Translation

Translation

And whoever, at the end of his life, quits his body remembering Me alone at once attains My nature. Of this there is no doubt.

Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.

Purport

Purport

In this verse the importance of Kṛṣṇa consciousness is stressed. Anyone who quits his body in Kṛṣṇa consciousness is at once transferred to the transcendental nature of the Supreme Lord. The Supreme Lord is the purest of the pure. Therefore anyone who is constantly Kṛṣṇa conscious is also the purest of the pure. The word smaran (“remembering”) is important. Remembrance of Kṛṣṇa is not possible for the impure soul who has not practiced Kṛṣṇa consciousness in devotional service. Therefore one should practice Kṛṣṇa consciousness from the very beginning of life. If one wants to achieve success at the end of his life, the process of remembering Kṛṣṇa is essential. Therefore one should constantly, incessantly chant the mahā-mantra – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Lord Caitanya has advised that one be as tolerant as a tree (taror api sahiṣṇunā). There may be so many impediments for a person who is chanting Hare Kṛṣṇa. Nonetheless, tolerating all these impediments, one should continue to chant Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, so that at the end of one’s life one can have the full benefit of Kṛṣṇa consciousness.

SMISAO: U ovom se stihu naglašava važnost svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko napusti svoje tijelo u svjesnosti Kṛṣṇe odmah biva prenesen u transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina. Svevišnji Gospodin je najčistije među čistim bićima. Stoga je osoba koja je uvijek svjesna Kṛṣṇe također najčistija među čistima. Riječ smaran („sjetiti se") je važna. Nečista duša koja nije slijedila proces svjesnosti Kṛṣṇe predano služeći ne može se sjećati Kṛṣṇe. Stoga svjesnost Kṛṣṇe trebamo njegovati od samoga početka života. Za onoga tko želi na kraju života postići uspjeh, proces sjećanja Kṛṣṇe vrlo je bitan. Zato trebamo uvijek, neprestano pjevati mahā-mantru – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Gospodin Caitanya nam je savjetovao da budemo snošljiviji od drveta (taror iva sahiṣṇunā). Osoba koja pjeva Hare Kṛṣṇa može naići na mnogo zapreka. Unatoč tome, podnoseći sve smetnje, treba nastaviti pjevati Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, kako bi na kraju života stekla punu dobrobit od svjesnosti Kṛṣṇe.