Skip to main content

TEXT 1

STIH 1

Texte

Tekst

śrī-bhagavān uvāca
imaṁ vivasvate yogaṁ
proktavān aham avyayam
vivasvān manave prāha
manur ikṣvākave ’bravīt
śrī-bhagavān uvāca
imaṁ vivasvate yogaṁ
proktavān aham avyayam
vivasvān manave prāha
manur ikṣvākave ’bravīt

Synonyms

Synonyms

śrī-bhagavān uvāca: Dieu, la Personne Suprême, dit; imam: cette; vivasvate: au deva du soleil; yogam: science qui traite de la relation unissant l’être distinct à l’Absolu; proktavān: instruisis; aham: Je; avyayam: impérissable; vivasvān: Vivasvān, le deva du soleil; manave: au père de l’humanité (nommé Vaivasvata); prāha: dit; manuḥ: le père de l’humanité; ikṣvākave: au roi Ikṣvāku; abravīt: dit.

śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; imam – ovaj; vivasvate – bogu Sunca; yogam – nauk o odnosu sa Svevišnjim; proktavān – objasnio; aham – Ja; avyayam – neuništivu; vivasvān – Vivasvān (ime boga Sunca); manave – ocu čovječanstva (zvanom Vaivasvata); prāha – rekao; manuḥ – otac čovječanstva; ikṣvākave – kralju Ikṣvākuu; abravīt – rekao.

Translation

Translation

Dieu, la Personne Suprême, Śrī Kṛṣṇa, dit: J’ai donné cette impérissable science du yoga à Vivasvān, le deva du soleil, qui la transmit à Manu, le père de l’humanité, lequel à son tour l’enseigna à Ikṣvāku.

Božanska Osoba, Gospodin Śrī Kṛṣṇa, reče: Ovaj sam neuništivi nauk o yogi objasnio bogu Sunca, Vivasvānu. Vivasvān ga je objasnio Manuu, ocu čovječanstva, a Manu Ikṣvākuu.

Purport

Purport

Ce verset relate l’histoire de la Bhagavad-gītā, depuis les temps très anciens où son enseignement fut dispensé aux rois de chaque planète, et en premier lieu, au roi du soleil. Les rois, qui ont pour devoir de protéger le peuple, sont tenus de connaître la science de la Bhagavad-gītā afin d’être aptes à gouverner les citoyens et à les préserver de la concupiscence qui les enchaîne à la matière. La vie humaine est faite pour cultiver la connaissance spirituelle, en relation éternelle avec Dieu, la Personne Suprême. Sur toutes les planètes et dans chaque nation, il incombe aux dirigeants de transmettre ce savoir, cette science de la conscience de Kṛṣṇa, à leurs concitoyens par le biais de l’éducation, de la culture et de la dévotion, afin que tous puissent tirer le meilleur parti de la forme humaine en suivant la voie qui mène à la réussite spirituelle.

SMISAO: Ovdje je opisana povijest Bhagavad-gīte, koja seže u davna vremena kada je bila predstavljena kraljevskom staležu svih planeta, počev od Sunca. Kraljevi svih planeta dužni su štititi stanovništvo. Zato trebaju shvatiti Bhagavad-gītu kako bi mogli vladati građanima i zaštititi ih od materijalne vezanosti za požudu. Ljudski je život namijenjen njegovanju duhovnog znanja o vječnom odnosu sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Dužnost je izvršnih organa svih država i planeta da obrazovanjem, kulturom i predanošću pouče tome građane. Drugim riječima, vođe svih država dužni su širiti nauk o svjesnosti Kṛṣṇe kako bi ga ljudi mogli iskoristiti i slijediti put koji vodi k uspjehu, koristeći priliku koju im pruža ljudski oblik života.

Sur le soleil, source de toutes les planètes du système solaire, le deva majeur porte, dans notre ère, le nom de Vivasvān. Brahmā, dans sa Brahma-saṁhitā (5.52), nous dit:

U ovom je mileniju bog Sunca poznat kao Vivasvān, kralj Sunca, koje je podrijetlo svih planeta u Sunčevu sustavu. U Brahma-saṁhiti (5.52) Brahmā je rekao:

yac-cakṣur eṣa savitā sakala-grahāṇāṁ
rājā samasta-sura-mūrtir aśeṣa-tejāḥ
yasyājñayā bhramati sambhṛta-kāla-cakro
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
yac-cakṣur eṣa savitā sakala-grahāṇāṁ
rājā samasta-sura-mūrtir aśeṣa-tejāḥ
yasyājñayā bhramati sambhṛta-kāla-cakro
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi

« J’adore Govinda [Kṛṣṇa], Dieu, la Personne Suprême et originelle. C’est Lui qui donne au soleil, roi de tous les astres, son immense pouvoir et son intense chaleur. Le soleil représente l’œil du Seigneur, et s’il parcourt son orbite, c’est pour répondre à Son ordre. »

„Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu [Kṛṣṇu], koji je izvorna osoba i po čijem uređenju Sunce, kralj svih planeta, posjeduje golemu moć i toplinu. Sunce predstavlja Gospodinovo oko i kreće se svojom stazom po Njegovoj naredbi."

Le soleil est le roi de toutes les planètes, car il donne à chacune chaleur et lumière. C’est sur l’ordre de Kṛṣṇa qu’il parcourt son orbite. Au deva du soleil, Vivasvān, Kṛṣṇa enseigna originellement la science de la Bhagavad-gītā, faisant de lui Son premier disciple. La Bhagavad-gītā n’est donc pas un recueil de spéculations destiné à quelque érudit profane, mais un ouvrage authentique présentant une connaissance spirituelle transmise depuis des temps immémoriaux.

Sunce je kralj svih planeta, a bog Sunca (koji se sada zove Vivasvān) vlada Suncem, koje upravlja svim drugim planetima opskrbljujući ih toplinom i svjetlošću. On kruži po naredbi Gospodina Kṛṣṇe, koji je naučavanje Bhagavad-gīte prvobitno objasnio Vivasvānu. Tako je Vivasvān postao Njegov prvi učenik koji je shvatio Bhagavad-gītuGītā nije spekulativna rasprava namijenjena beznačajnim svjetovnim učenjacima, već mjerodavna knjiga znanja koja potječe od pradavnih vremena.

Le Mahābhārata (Śānti-parva 348.51–52) retrace ainsi l’histoire de la Bhagavad-gītā:

Mahābhārati (Śānti-parva 348.51–52) nalazimo sljedeći opis povijesti Bhagavad-gīte:

tretā-yugādau ca tato
vivasvān manave dadau
manuś ca loka-bhṛty-arthaṁ
sutāyekṣvākave dadau
ikṣvākuṇā ca kathito
vyāpya lokān avasthitaḥ
tretā-yugādau ca tato
vivasvān manave dadau
manuś ca loka-bhṛty-arthaṁ
sutāyekṣvākave dadau
ikṣvākuṇā ca kathito
vyāpya lokān avasthitaḥ

« Au début du Tretā-yuga, Vivasvān enseigna à Manu la science de la relation qui unit l’homme à Dieu. À son tour, Manu, père de l’humanité, la transmit à son fils, Mahārāja Ikṣvāku, roi de la terre et ancêtre de la dynastie Raghu où Se manifesta le divin avatāra, Rāmacandra. » L’homme connaît donc la Bhagavad-gītā depuis l’époque de Mahārāja Ikṣvāku.

„Na početku milenija poznatog kao Tretā-yuga Vivasvān je prenio Manuu ovaj nauk o odnosu sa Svevišnjim. Kao otac čovječanstva, Manu ga je prenio svom sinu Mahārāji Ikṣvākuu, kralju planeta Zemlje i praocu dinastije Raghu u kojoj se pojavio Gospodin Rāmacandra." Stoga Bhagavad-gītā postoji u ljudskom društvu od Mahārāje Ikṣvākua.

Nous vivons à présent dans le Kali-yuga, âge d’une durée de 432000 ans, dont 5000 seulement se sont écoulés. Avant cet âge, il y eut le Dvāpara-yuga (864000 ans) et le Tretā-yuga (1296000 ans). Manu enseigna donc la Bhagavad-gītā à son fils et disciple, Mahārāja Ikṣvāku, roi de la terre, il y a plus de 2000000 d’années. La longévité du Manu de notre ère est d’environ 305300000 ans, dont 120400000 années sont déjà passées. Puisque le Seigneur énonça la Bhagavad-gītā à Son disciple, Vivasvān, le deva du soleil, avant la naissance de Manu, on peut estimer que cet enseignement fut donné il y a approximativement 120400000 ans. L’humanité quant à elle bénéficie de cette connaissance depuis plus de 2000000 d’années. Et le Seigneur la transmit de nouveau à Arjuna il y a 5000 ans. Tel est donc, sommairement, d’après l’écrit lui-même et selon Son auteur, Kṛṣṇa, l’origine historique de la Bhagavad-gītā.

Parce qu’il était un kṣatriya et l’ancêtre originel des kṣatriyas sūrya-vaṁśas – descendants du deva du soleil – Vivasvān fut choisi en premier pour recevoir cette sagesse. La Bhagavad-gītā ayant la même authenticité que les Védas puisqu’elle fut énoncée par le Seigneur Lui-même, elle est dite apauruṣeya, « au-delà du savoir humain ». Il convient donc de la recevoir comme on le fait pour toute instruction védique, c’est-à-dire sans l’interpréter. Les ergoteurs ont beau spéculer à leur façon sur la Gītā, les conclusions qu’ils en tirent n’ont rien à voir avec le livre originel. On doit en effet accepter la Bhagavad-gītā telle qu’elle est, par le biais d’une filiation spirituelle authentique, à la manière dont Ikṣvāku la reçut de son père Manu, et Manu de son propre père Vivasvān, qui lui-même l’avait reçue de Kṛṣṇa.

Do sada je prošlo tek pet tisuća godina Kali-yuge, koja traje 432 000 godina. Njoj je prethodila Dvāpara-yuga (koja traje 800 000 godina), a njoj Tretā-yuga (koja traje 1 200 000 godina). Prema tome, Manu je izložio Bhagavad-gītu svom učeniku i sinu Mahārāji Ikṣvākuu, kralju planeta Zemlje, prije 2 005 000 godina. Doba sadašnjeg Manua, prema proračunima, traje oko 305 300 000 godina, od kojih je prošlo 120 400 000 godina. Ako prihvatimo da je Gospodin izložio Gītu Svom učeniku Vivasvānu, bogu Sunca, prije rođenja Manua, Bhagavad-gītā je po gruboj procjeni bila izgovorena prije najmanje 120 400 000 godina. U ljudskom društvu postoji dva milijuna godina, a Gospodin ju je ponovno izložio Arjuni prije pet tisuća godina. To je gruba procjena povijesti Gīte, prema riječima same Gīte i njezina govornika, Gospodina Śrī Kṛṣṇe. Gītā je bila objašnjena bogu Sunca, Vivasvānu, jer je kṣatriya i otac svih sūrya-vaṁśa kṣatriya, potomaka boga Sunca. Budući da ju je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba, jednako je dobra kao Vede. Stoga je znanje koje je u njoj izloženo apauruṣeya, nadljudsko. Kao što se vedske upute prihvaćaju takve kakve jesu, bez svjetovnog tumačenja, Gītā se mora prihvatiti bez svjetovnog tumačenja. Svjetovni mudrijaši mogu na svoj način spekulirati o Gīti, ali to nije Bhagavad-gītā kakva jest. Ona se mora prihvatiti takva kakva jest od učeničkog naslijeđa i zbog toga je ovdje rečeno da ju je Gospodin objasnio bogu Sunca, koji ju je objasnio svome sinu Manuu, a Manu svome sinu Ikṣvākuu.