Skip to main content

TEXT 4

STIH 4

Devanagari

Devanagari

अर्जुन उवाच
अपरं भवतो जन्म परं जन्म विवस्वतः ।
कथमेतद्विजानीयां त्वमादौ प्रोक्तवानिति ॥ ४ ॥

Text

Tekst

arjuna uvāca
aparaṁ bhavato janma
paraṁ janma vivasvataḥ
katham etad vijānīyāṁ
tvam ādau proktavān iti
arjuna uvāca
aparaṁ bhavato janma
paraṁ janma vivasvataḥ
katham etad vijānīyāṁ
tvam ādau proktavān iti

Synonyms

Synonyms

arjunaḥ uvāca — Arjuna said; aparam — junior; bhavataḥ — Your; janma — birth; param — superior; janma — birth; vivasvataḥ — of the sun-god; katham — how; etat — this; vijānīyām — shall I understand; tvam — You; ādau — in the beginning; proktavān — instructed; iti — thus.

arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; aparam – mlađi; bhavataḥ – Ti; janma – po rođenju; param – stariji; janma – po rođenju; vivasvataḥ – bog Sunca; katham – kako; etat – to; vijānīyām – da shvatim; tvam – Ti; ādau – na početku; proktavān – poučio; iti – tako.

Translation

Translation

Arjuna said: The sun-god Vivasvān is senior by birth to You. How am I to understand that in the beginning You instructed this science to him?

Arjuna reče: Bog Sunca Vivasvān rodio se prije Tebe. Kako mogu shvatiti da si ga na početku poučio ovom nauku?

Purport

Purport

Arjuna is an accepted devotee of the Lord, so how could he not believe Kṛṣṇa’s words? The fact is that Arjuna is not inquiring for himself but for those who do not believe in the Supreme Personality of Godhead or for the demons who do not like the idea that Kṛṣṇa should be accepted as the Supreme Personality of Godhead; for them only Arjuna inquires on this point, as if he were himself not aware of the Personality of Godhead, or Kṛṣṇa. As it will be evident from the Tenth Chapter, Arjuna knew perfectly well that Kṛṣṇa is the Supreme Personality of Godhead, the fountainhead of everything and the last word in transcendence. Of course, Kṛṣṇa also appeared as the son of Devakī on this earth. How Kṛṣṇa remained the same Supreme Personality of Godhead, the eternal original person, is very difficult for an ordinary man to understand. Therefore, to clarify this point, Arjuna put this question before Kṛṣṇa so that He Himself could speak authoritatively. That Kṛṣṇa is the supreme authority is accepted by the whole world, not only at present but from time immemorial, and the demons alone reject Him. Anyway, since Kṛṣṇa is the authority accepted by all, Arjuna put this question before Him in order that Kṛṣṇa would describe Himself without being depicted by the demons, who always try to distort Him in a way understandable to the demons and their followers. It is necessary that everyone, for his own interest, know the science of Kṛṣṇa. Therefore, when Kṛṣṇa Himself speaks about Himself, it is auspicious for all the worlds. To the demons, such explanations by Kṛṣṇa Himself may appear to be strange because the demons always study Kṛṣṇa from their own standpoint, but those who are devotees heartily welcome the statements of Kṛṣṇa when they are spoken by Kṛṣṇa Himself. The devotees will always worship such authoritative statements of Kṛṣṇa because they are always eager to know more and more about Him. The atheists, who consider Kṛṣṇa an ordinary man, may in this way come to know that Kṛṣṇa is superhuman, that He is sac-cid-ānanda-vigraha – the eternal form of bliss and knowledge – that He is transcendental, and that He is above the domination of the modes of material nature and above the influence of time and space. A devotee of Kṛṣṇa, like Arjuna, is undoubtedly above any misunderstanding of the transcendental position of Kṛṣṇa. Arjuna’s putting this question before the Lord is simply an attempt by the devotee to defy the atheistic attitude of persons who consider Kṛṣṇa to be an ordinary human being, subject to the modes of material nature.

SMISAO: Arjuna je Gospodinov priznati bhakta. Zašto onda nije mogao vjerovati Kṛṣṇinim riječima? Odgovor je da Arjuna ne pita radi sebe, već radi onih koji ne vjeruju u Svevišnju Božansku Osobu, radi demona kojima se ne sviđa zamisao da trebaju prihvatiti Kṛṣṇu kao Svevišnju Božansku Osobu. Samo radi njih Arjuna postavlja to pitanje, kao da sam nije svjestan Božanske Osobe, Kṛṣṇe. Arjuna je savršeno dobro znao da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba, podrijetlo svega i posljednja riječ transcendencije. To će jasno pokazati deseto poglavlje. Naravno, Kṛṣṇa se pojavio na Zemlji kao sin Devakī. Običan čovjek teško može shvatiti kako je Kṛṣṇa ostao ista Svevišnja Božanska Osoba, vječna, izvorna osoba. Da bi to razjasnio, Arjuna je postavio Kṛṣṇi ovo pitanje kako bi Kṛṣṇa mogao osobno mjerodavno odgovoriti. Čitav svijet prihvaća Kṛṣṇu kao vrhovni autoritet, ne samo danas već od pamtivijeka. Samo Ga demoni odbacuju. Budući da je Kṛṣṇa autoritet kojeg svi prihvaćaju, Arjuna Mu je postavio ovo pitanje kako bi Kṛṣṇa sam Sebe mogao opisati, bez prikaza demona, koji Ga uvijek pokušavaju pogrešno predstaviti na način razumljiv demonima i njihovim sljedbenicima. Svatko treba, u vlastitu interesu, znati nauk o Kṛṣṇi. Stoga, kada sam Kṛṣṇa govori o Sebi, to je povoljno za sve svjetove. Takva Kṛṣṇina objašnjenja mogu demonima izgledati neobično, jer demoni uvijek proučavaju Kṛṣṇu iz svoga kuta gledanja, ali bhakte sa srdačnom dobrodošlicom prihvaćaju Kṛṣṇine izjave o samom Sebi. Bhakte će uvijek obožavati takve mjerodavne Kṛṣṇine izjave, jer uvijek žarko žele saznati što više o Njemu. Ateisti, koji smatraju Kṛṣṇu običnim čovjekom, mogu tako saznati da je Kṛṣṇa nadljudsko biće, da je sac-cid-ānanda-vigraha – vječni oblik blaženstva i znanja – da je transcendentalan, te da je iznad ovlasti guṇa materijalne prirode i iznad utjecaja vremena i prostora. Kṛṣṇin bhakta poput Arjune nedvojbeno nadilazi bilo kakvo pogrešno shvaćanje Kṛṣṇina transcendentalnog položaja. Ovo Arjunino je pitanje jednostavno pokušaj bhakte da opovrgne ateistički stav onih koji smatraju Kṛṣṇu običnim ljudskim bićem podložnim guṇama materijalne prirode.