Skip to main content
Library » Bhagavad-gītā As It Is » Chapter Two

TEXT 62

STIH 62

Devanagari

Devanagari

ध्यायतो विषयान्पुंसः सङ्गस्तेषूपजायते ।
सङ्गात्सञ्जायते कामः कामात्क्रोधोऽभिजायते ॥ ६२ ॥

Text

Tekst

dhyāyato viṣayān puṁsaḥ
saṅgas teṣūpajāyate
saṅgāt sañjāyate kāmaḥ
kāmāt krodho ’bhijāyate
dhyāyato viṣayān puṁsaḥ
saṅgas teṣūpajāyate
saṅgāt sañjāyate kāmaḥ
kāmāt krodho ’bhijāyate

Synonyms

Synonyms

dhyāyataḥ — while contemplating; viṣayān — sense objects; puṁsaḥ — of a person; saṅgaḥ — attachment; teṣu — in the sense objects; upajāyate — develops; saṅgāt — from attachment; sañjāyate — develops; kāmaḥ — desire; kāmāt — from desire; krodhaḥ — anger; abhijāyate — becomes manifest.

dhyāyataḥ – dok razmišlja; viṣayān – o predmetima osjetila; puṁsaḥ – osoba; saṅgaḥ – vezanost; teṣu – za predmete osjetila; upajāyate – razvija se; saṅgāt – od vezanosti; sañjāyate – razvija se; kāmaḥ – želja; kāmāt – od želje; krodhaḥ – srdžba; abhijāyate – očituje se.

Translation

Translation

While contemplating the objects of the senses, a person develops attachment for them, and from such attachment lust develops, and from lust anger arises.

Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti razvija se požuda, a iz požude nastaje srdžba.

Purport

Purport

One who is not Kṛṣṇa conscious is subjected to material desires while contemplating the objects of the senses. The senses require real engagements, and if they are not engaged in the transcendental loving service of the Lord, they will certainly seek engagement in the service of materialism. In the material world everyone, including Lord Śiva and Lord Brahmā – to say nothing of other demigods in the heavenly planets – is subjected to the influence of sense objects, and the only method to get out of this puzzle of material existence is to become Kṛṣṇa conscious. Lord Śiva was deep in meditation, but when Pārvatī agitated him for sense pleasure, he agreed to the proposal, and as a result Kārtikeya was born. When Haridāsa Ṭhākura was a young devotee of the Lord, he was similarly allured by the incarnation of Māyā-devī, but Haridāsa easily passed the test because of his unalloyed devotion to Lord Kṛṣṇa. As illustrated in the above-mentioned verse of Śrī Yāmunācārya, a sincere devotee of the Lord shuns all material sense enjoyment due to his higher taste for spiritual enjoyment in the association of the Lord. That is the secret of success. One who is not, therefore, in Kṛṣṇa consciousness, however powerful he may be in controlling the senses by artificial repression, is sure ultimately to fail, for the slightest thought of sense pleasure will agitate him to gratify his desires.

SMISAO: Onaj tko nije svjestan Kṛṣṇe podliježe materijalnim željama dok razmišlja o predmetima osjetila. Osjetila moraju biti zaokupljena nekom djelatnošću. Ako nisu zaokupljena transcendentalnim služenjem Gospodina s ljubavlju, sigurno će biti zaokupljena služenjem materijalnog. U materijalnom je svijetu svatko, pa čak i Śiva i Brahmā, a da ne govorimo o drugim polubogovima na rajskim planetima, podložan utjecaju predmeta osjetila. Živo biće može izaći iz ove zbrke materijalnog postojanja samo ako postane svjesno Kṛṣṇe. Śiva je bio u dubokoj meditaciji, ali kada ga je Pārvatī uznemirila radi osjetilnog uživanja on se složio i tako se rodio Kārtikeya. Kada je Haridāsa Ṭhākura bio Gospodinov mladi bhakta, inkarnacija Māyā-devī ga je pokušala na sličan način zavesti, ali Haridāsa je lako položio taj test zahvaljujući svojoj neokaljanoj predanosti Gospodinu Kṛṣṇi. Kao što možemo vidjeti iz ranije spomenutog stiha Śrī Yāmunācārye, Gospodinov iskreni bhakta izbjegava sve materijalno osjetilno uživanje jer ima viši ukus za duhovno uživanje u društvu Gospodina. To je tajna uspjeha. Stoga će onaj tko nije svjestan Kṛṣṇe, koliko god vješto vladao osjetilima, sputavajući ih na umjetan način, na kraju sigurno pasti, jer će ga i najmanja pomisao na osjetilno zadovoljstvo navesti na zadovoljavanje želja.