Skip to main content

TEXT 54

STIH 54

Devanagari

Devanagari

भक्त्य‍ा त्वनन्यया शक्य अहमेवंविधोऽर्जुन ।
ज्ञातुं द्रष्टुं च तत्त्वेन प्रवेष्टुं च परन्तप ॥ ५४ ॥

Text

Tekst

bhaktyā tv ananyayā śakya
aham evaṁ-vidho ’rjuna
jñātuṁ draṣṭuṁ ca tattvena
praveṣṭuṁ ca paran-tapa
bhaktyā tv ananyayā śakya
aham evaṁ-vidho ’rjuna
jñātuṁ draṣṭuṁ ca tattvena
praveṣṭuṁ ca paran-tapa

Synonyms

Synonyms

bhaktyā — by devotional service; tu — but; ananyayā — without being mixed with fruitive activities or speculative knowledge; śakyaḥ — possible; aham — I; evam-vidhaḥ — like this; arjuna — O Arjuna; jñātum — to know; draṣṭum — to see; ca — and; tattvena — in fact; praveṣṭum — to enter into; ca — also; param-tapa — O subduer of the enemy.

bhaktyā – predanim služenjem; tu – ali; ananyayā – bez primjesa plodonosnih djelatnosti ili spekulativnog znanja; śakyaḥ – mogu; aham – Mene; evam-vidhaḥ – tako; arjuna – o Arjuna; jñātum – znati; draṣṭum – vidjeti; ca – i; tattvena – uistinu; praveṣṭum – proniknuti; ca – također; parantapa – o pokoritelju neprijatelja.

Translation

Translation

My dear Arjuna, only by undivided devotional service can I be understood as I am, standing before you, and can thus be seen directly. Only in this way can you enter into the mysteries of My understanding.

Dragi Moj Arjuna, osoba Me može shvatiti takva kakav jesam, kakav stojim pred tobom, samo nepomućenim predanim služenjem i tako Me može neposredno vidjeti. Samo na taj način možeš proniknuti u tajne razumijevanja Mene.

Purport

Purport

Kṛṣṇa can be understood only by the process of undivided devotional service. He explicitly explains this in this verse so that unauthorized commentators, who try to understand Bhagavad-gītā by the speculative process, will know that they are simply wasting their time. No one can understand Kṛṣṇa or how He came from parents in a four-handed form and at once changed Himself into a two-handed form. These things are very difficult to understand by study of the Vedas or by philosophical speculation. Therefore it is clearly stated here that no one can see Him or enter into understanding of these matters. Those who, however, are very experienced students of Vedic literature can learn about Him from the Vedic literature in so many ways. There are so many rules and regulations, and if one at all wants to understand Kṛṣṇa, he must follow the regulative principles described in the authoritative literature. One can perform penance in accordance with those principles. For example, to undergo serious penances one may observe fasting on Janmāṣṭamī, the day on which Kṛṣṇa appeared, and on the two days of Ekādaśī (the eleventh day after the new moon and the eleventh day after the full moon). As far as charity is concerned, it is plain that charity should be given to the devotees of Kṛṣṇa who are engaged in His devotional service to spread the Kṛṣṇa philosophy, or Kṛṣṇa consciousness, throughout the world. Kṛṣṇa consciousness is a benediction to humanity. Lord Caitanya was appreciated by Rūpa Gosvāmī as the most munificent man of charity because love of Kṛṣṇa, which is very difficult to achieve, was distributed freely by Him. So if one gives some amount of his money to persons involved in distributing Kṛṣṇa consciousness, that charity, given to spread Kṛṣṇa consciousness, is the greatest charity in the world. And if one worships as prescribed in the temple (in the temples in India there is always some statue, usually of Viṣṇu or Kṛṣṇa), that is a chance to progress by offering worship and respect to the Supreme Personality of Godhead. For the beginners in devotional service to the Lord, temple worship is essential, and this is confirmed in the Vedic literature (Śvetāśvatara Upaniṣad 6.23):

SMISAO: Kṛṣṇa se može shvatiti samo procesom nepomućena predanog služenja. On to otvoreno objašnjava u ovom stihu kako bi neovlaštenim tumačima, koji pokušavaju razumjeti Bhagavad-gītu spekulativnim procesom, dao do znanja da samo gube vrijeme. Nitko ne može shvatiti tko je Kṛṣṇa ili kako se pojavio kao sin Svojih roditelja u četverorukom obliku i odmah poprimio dvoruki oblik. Te je stvari vrlo teško shvatiti proučavanjem Veda ili filozofskom spekulacijom. Zato je ovdje jasno rečeno da Ga nitko ne može vidjeti niti u to proniknuti. Međutim, vrlo iskusni studenti vedske književnosti mogu mnogo toga saznati o Njemu iz vedske književnosti. Postoji mnogo pravila i propisa i ako netko želi shvatiti Kṛṣṇu, mora slijediti načela propisana u vjerodostojnim spisima. Može vršiti pokore u skladu s tim načelima. Na primjer, može se podvrći ozbiljnoj pokori posteći na Janmāṣṭamī, dan Kṛṣṇine pojave, i na dva Ekādaśīja u mjesecu (jedanaesti dan nakon mladog mjeseca i jedanaesti dan nakon punog mjeseca). Što se tiče milostinje, ona se treba davati Kṛṣṇinim bhaktama koji Ga predano služe propovijedajući Kṛṣṇinu filozofiju, ili svjesnost Kṛṣṇe, po čitavu svijetu. Svjesnost je Kṛṣṇe blagoslov za čovječanstvo. Rūpa Gosvāmī cijenio je Gospodina Caitanyu kao najvelikodušniju milosrdnu osobu, jer je besplatno dijelio ljubav prema Kṛṣṇi, koju je vrlo teško dostići. Tako, ako netko dio svoga novca da osobama koje šire svjesnost Kṛṣṇe, ta milostinja dana za širenje svjesnosti Kṛṣṇe najveća je milostinja na svijetu. Ako netko obožava Gospodina u skladu s hramskim propisima (u hramovima u Indiji uvijek se nalazi neki kip, obično Viṣṇua ili Kṛṣṇe), pruža mu se prilika da napreduje obožavajući i odajući poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Za početnike u predanom služenju Gospodina, hramsko je obožavanje veoma bitno. To je potvrđeno u vedskoj književnosti (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.23):

yasya deve parā bhaktir
yathā deve tathā gurau
tasyaite kathitā hy arthāḥ
prakāśante mahātmanaḥ
yasya deve parā bhaktir
yathā deve tathā gurau
tasyaite kathitā hy arthāḥ
prakāśante mahātmanaḥ

One who has unflinching devotion for the Supreme Lord and is directed by the spiritual master, in whom he has similar unflinching faith, can see the Supreme Personality of Godhead by revelation. One cannot understand Kṛṣṇa by mental speculation. For one who does not take personal training under the guidance of a bona fide spiritual master, it is impossible to even begin to understand Kṛṣṇa. The word tu is specifically used here to indicate that no other process can be used, can be recommended, or can be successful in understanding Kṛṣṇa.

Onaj tko je nepokolebljivo predan Svevišnjem Gospodinu i duhovnom učitelju, pod čijim vodstvom djeluje, može otkrivenjem vidjeti Svevišnju Božansku Osobu. Kṛṣṇa se ne može shvatiti umnom spekulacijom. Onaj tko se ne obrazuje pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja ne može čak ni početi shvaćati Kṛṣṇu. Ovdje je posebno upotrijebljena riječ tu kako bi se reklo da se nijedan drugi proces ne može prihvatiti ili preporučiti za razumijevanje Kṛṣṇe niti može dovesti do uspjeha.

The personal forms of Kṛṣṇa, the two-handed form and the four-handed, are described as su-durdarśam, very difficult to see. They are completely different from the temporary universal form shown to Arjuna. The four-handed form of Nārāyaṇa and the two-handed form of Kṛṣṇa are eternal and transcendental, whereas the universal form exhibited to Arjuna is temporary. The words tvad anyena na dṛṣṭa-pūrvam (verse 47) state that before Arjuna, no one had seen that universal form. Also, they suggest that amongst the devotees there was no necessity of showing it. That form was exhibited by Kṛṣṇa at the request of Arjuna so that in the future, when one represents himself as an incarnation of God, people can ask to see his universal form.

Kṛṣṇini osobni oblici s dvije i četiri ruke potpuno se razlikuju od privremena kozmičkog oblika pokazanog Arjuni. Nārāyaṇin četveroruki oblik i Kṛṣṇin dvoruki oblik vječni su i transcendentalni, dok je kozmički oblik, pokazan Arjuni, privremen. Sama riječ sudurdarśam, koja znači „teško vidljiv", pokazuje da nitko nije vidio taj kozmički oblik. Također pokazuje da nije bilo potrebno pokazivati ga bhaktama. Kṛṣṇa je na molbu Arjune pokazao taj oblik kako bi ljudi u budućnosti, kada se netko predstavi kao inkarnacija Boga, mogli zahtijevati da pokaže svoj kozmički oblik.

The word na, used repeatedly in the previous verse, indicates that one should not be very much proud of such credentials as an academic education in Vedic literature. One must take to the devotional service of Kṛṣṇa. Only then can one attempt to write commentaries on Bhagavad-gītā.

Riječ na, upotrijebljena više puta u prethodnom stihu, kazuje da osoba ne bi trebala biti vrlo ponosna na akademsko poznavanje vedske književnosti. Mora se posvetiti predanom služenju Kṛṣṇe. Samo onda može pokušati tumačiti Bhagavad-gītu.

Kṛṣṇa changes from the universal form to the four-handed form of Nārāyaṇa and then to His own natural form of two hands. This indicates that the four-handed forms and other forms mentioned in Vedic literature are all emanations of the original two-handed Kṛṣṇa. He is the origin of all emanations. Kṛṣṇa is distinct even from these forms, what to speak of the impersonal conception. As far as the four-handed forms of Kṛṣṇa are concerned, it is stated clearly that even the most identical four-handed form of Kṛṣṇa (which is known as Mahā-viṣṇu, who is lying on the cosmic ocean and from whose breathing so many innumerable universes are passing out and entering) is also an expansion of the Supreme Lord. As stated in the Brahma-saṁhitā (5.48),

Nakon što je pokazao Svoj kozmički oblik, Kṛṣṇa je poprimio četveroruki oblik Nārāyaṇe i zatim Svoj vlastiti prirodni oblik s dvije ruke. To pokazuje da su svi četveroruki oblici, kao i drugi oblici spomenuti u vedskoj književnosti, emanacije izvornog Kṛṣṇe s dvije ruke. On je podrijetlo svih emanacija. Kṛṣṇa se razlikuje čak i od tih oblika, a da ne govorimo o impersonalističkom shvaćanju. Što se tiče Kṛṣṇina četverorukog oblika, jasno je rečeno da je čak i Kṛṣṇi najsličniji četveroruki oblik (poznat kao Mahā-Viṣṇu, koji leži na kozmičkom oceanu i izdiše i udiše bezbroj svemira) ekspanzija Svevišnjega Gospodina. U Brahma-saṁhiti (5.48) rečeno je:

yasyaika-niśvasita-kālam athāvalambya
jīvanti loma-vila-jā jagad-aṇḍa-nāthāḥ
viṣṇur mahān sa iha yasya kalā-viśeṣo
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
yasyaika-niśvasita-kālam athāvalambya
jīvanti loma-vila-jā jagad-aṇḍa-nāthāḥ
viṣṇur mahān sa iha yasya kalā-viśeṣo
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi

“The Mahā-viṣṇu, into whom all the innumerable universes enter and from whom they come forth again simply by His breathing process, is a plenary expansion of Kṛṣṇa. Therefore I worship Govinda, Kṛṣṇa, the cause of all causes.” Therefore one should conclusively worship the personal form of Kṛṣṇa as the Supreme Personality of Godhead who has eternal bliss and knowledge. He is the source of all forms of Viṣṇu, He is the source of all forms of incarnation, and He is the original Supreme Personality, as confirmed in Bhagavad-gītā.

„Mahā-Viṣṇu, u koga svi bezbrojni svemiri ulaze i iz koga ponovno izlaze jednostavno zahvaljujući Njegovu disanju, potpuna je ekspanzija Kṛṣṇe. Stoga obožavam Govindu, Kṛṣṇu, uzrok svih uzroka." Zato trebamo odlučno obožavati osobni oblik Kṛṣṇe kao Svevišnje Božanske Osobe, koja je vječno blažena i puna znanja. On je izvor svih oblika Viṣṇua, svih inkarnacija i prvobitna Vrhovna Osoba, kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti.

In the Vedic literature (Gopāla-tāpanī Upaniṣad 1.1) the following statement appears:

U vedskoj književnosti (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.1) nalazimo sljedeću izjavu:

sac-cid-ānanda-rūpāya
kṛṣṇāyākliṣṭa-kāriṇe
namo vedānta-vedyāya
gurave buddhi-sākṣiṇe
sac-cid-ānanda-rūpāya
kṛṣṇāyākliṣṭa-kāriṇe
namo vedānta-vedyāya
gurave buddhi-sākṣiṇe

“I offer my respectful obeisances unto Kṛṣṇa, who has a transcendental form of bliss, eternity and knowledge. I offer my respect to Him, because understanding Him means understanding the Vedas, and He is therefore the supreme spiritual master.” Then it is said, kṛṣṇo vai paramaṁ daivatam: “Kṛṣṇa is the Supreme Personality of Godhead.” (Gopāla-tāpanī Upaniṣad 1.3) Eko vaśī sarva-gaḥ kṛṣṇa īḍyaḥ: “That one Kṛṣṇa is the Supreme Personality of Godhead, and He is worshipable.” Eko ’pi san bahudhā yo ’vabhāti: “Kṛṣṇa is one, but He is manifested in unlimited forms and expanded incarnations.” (Gopāla-tāpanī Upaniṣad 1.21)

„Odajem svoje ponizno poštovanje Kṛṣṇi, koji ima transcendentalni oblik blaženstva, vječnosti i znanja. Odajem svoje poštovanje Njemu, jer shvatiti Njega znači shvatiti Vede. On je stoga vrhovni duhovni učitelj." Potom je rečeno – kṛṣṇo vai paramaṁ daivatam: „Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba." (Gopāla-tāpanī 1.3) Eko vaśī sarva-gaḥ kṛṣṇa īḍyaḥ: „Taj je jedan Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba i vrijedan je obožavanja." Eko 'pi san bahudhā yo 'vabhāti: „Kṛṣṇa je jedan, ali se pojavljuje u bezbroj oblika i inkarnacija." (Gopāla-tāpanī 1.21)

The Brahma-saṁhitā (5.1) says,

Brahma-saṁhiti (5.1) rečeno je:

īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ
sac-cid-ānanda-vigrahaḥ
anādir ādir govindaḥ
sarva-kāraṇa-kāraṇam
īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ
sac-cid-ānanda-vigrahaḥ
anādir ādir govindaḥ
sarva-kāraṇa-kāraṇam

“The Supreme Personality of Godhead is Kṛṣṇa, who has a body of eternity, knowledge and bliss. He has no beginning, for He is the beginning of everything. He is the cause of all causes.”

„Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba, a Njegovo je tijelo vječno, puno znanja i blaženstva. On nema početka, jer je početak svega i uzrok svih uzroka."

Elsewhere it is said, yatrāvatīrṇaṁ kṛṣṇākhyaṁ paraṁ brahma narākṛti: “The Supreme Absolute Truth is a person, His name is Kṛṣṇa, and He sometimes descends on this earth.” Similarly, in the Śrīmad-Bhāgavatam we find a description of all kinds of incarnations of the Supreme Personality of Godhead, and in this list the name of Kṛṣṇa also appears. But then it is said that this Kṛṣṇa is not an incarnation of God but is the original Supreme Personality of Godhead Himself (ete cāṁśa-kalāḥ puṁsaḥ kṛṣṇas tu bhagavān svayam).

Na drugom je mjestu također rečeno – yatrāvatīrṇaṁ kṛṣṇākhyaṁ paraṁ brahma narākṛti: „Vrhovna Apsolutna Istina je osoba. Zove se Kṛṣṇa i katkada silazi na Zemlju." U Śrīmad-Bhāgavatamu nalazimo Kṛṣṇino ime na popisu različitih inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe, ali je rečeno da Kṛṣṇa nije inkarnacija Boga, već sama izvorna Svevišnja Božanska Osoba (ete cāṁśa-kalāḥ puṁsaḥ kṛṣṇas tu bhagavān svayam).

Similarly, in Bhagavad-gītā the Lord says, mattaḥ parataraṁ nānyat: “There is nothing superior to My form as the Personality of Godhead Kṛṣṇa.” He also says elsewhere in Bhagavad-gītā, aham ādir hi devānām: “I am the origin of all the demigods.” And after understanding Bhagavad-gītā from Kṛṣṇa, Arjuna also confirms this in the following words: paraṁ brahma paraṁ dhāma pavitraṁ paramaṁ bhavān, “I now fully understand that You are the Supreme Personality of Godhead, the Absolute Truth, and that You are the refuge of everything.” Therefore the universal form which Kṛṣṇa showed to Arjuna is not the original form of God. The original is the Kṛṣṇa form. The universal form, with its thousands and thousands of heads and hands, is manifest just to draw the attention of those who have no love for God. It is not God’s original form.

Bhagavad-gīti Gospodin kaže – mattaḥ parataraṁ nānyat: „Ništa nije više od Mog oblika Božanske Osobe, Kṛṣṇe." Na drugom mjestu u Bhagavad-gīti kaže – aham ādir hi devānām: „Ja sam podrijetlo svih polubogova." Nakon što je shvatio Bhagavad-gītu od Kṛṣṇe, Arjuna to potvrđuje – paraṁ brahma paraṁ dhāma pavitraṁ paramaṁ bhavān: „Sada potpuno shvaćam da si Svevišnja Božanska Osoba, Apsolutna Istina i utočište svega." Prema tome, kozmički oblik koji je Kṛṣṇa pokazao Arjuni nije izvorni oblik Boga. Izvorni je oblik, oblik Kṛṣṇe. Kozmički oblik, s tisućama glava i ruku, očituje se samo da bi privukao pozornost onih koji nemaju ljubav prema Bogu. To nije izvorni oblik Boga.

The universal form is not attractive for pure devotees, who are in love with the Lord in different transcendental relationships. The Supreme Godhead exchanges transcendental love in His original form of Kṛṣṇa. Therefore to Arjuna, who was so intimately related with Kṛṣṇa in friendship, this form of the universal manifestation was not pleasing; rather, it was fearful. Arjuna, who was a constant companion of Kṛṣṇa’s, must have had transcendental eyes; he was not an ordinary man. Therefore he was not captivated by the universal form. This form may seem wonderful to persons who are involved in elevating themselves by fruitive activities, but to persons who are engaged in devotional service the two-handed form of Kṛṣṇa is the most dear.

Kozmički oblik ne privlači čiste bhakte, koji razmjenjuju ljubav s Gospodinom u različitim transcendentalnim odnosima. Vrhovni Bog razmjenjuje ljubav u Svom izvornom obliku Kṛṣṇe. Zato Arjuni, koji je s Kṛṣṇom prisno povezan prijateljstvom, oblik kozmičkog očitovanja nije pružio zadovoljstvo, već ga je uplašio. Kṛṣṇin stalni pratilac Arjuna morao je imati transcendentalne oči; nije bio običan čovjek. Zato nije bio očaran kozmičkim oblikom. Taj oblik može izgledati čudesno onima koji se plodonosnim djelovanjem nastoje uzdignuti na viši položaj, ali osobama koje predano služe najdraži je Kṛṣṇin dvoruki oblik.